Vedska kultura je poznata kao Sanatan ili vječna kultura. Sat Sanatan Dharma nije religija u smislu jedne religijske doktrine kao većina danas postojećih religija. One imaju jednu osobu – utemeljitelja čija duhovna iskustva formiraju bazu te vjere. Sat Sanatan Dharma se bazira na duhovnim iskustvima desetine tisuća duhovno prosvijetljenih pojedinaca, muškaraca i žena, rišija (od riječi driš – vidjeti), koji su prenosili poruku duhovnosti. Pri tom su bitni kal – vrijeme i deš – mjesto, tako da se ta kultura prilagođavala mjestu i vremenu. Rišiji, njeni prenositelji i utemeljitelji su odabrali biti neimenovani nazivajući se prema svojoj ulozi, kao npr. Vyasa – kompilator, prevoditelj, onaj koji je sakupio znanje.
Na taj su način omogućili da se njihove spoznaje jednostavno, nepristrano i bez predrasuda povežu sa ranijim učenjem, prilagode mjestu i vremenu te prenose u neprekinutom lancu sa Učitelja na učenika – Guru parampara.
Sanatan ima daleko previše osnivača da bi ih se pobrojalo. Učenja Sanatan Dharme su znana kao apaurušeja, što znači da nisu temeljena na ličnosti, nego na principima. Ovo je vrlo bitno naglasiti budući da Sat Sanatan Dharma nije otkriće, izum bilo kojeg pojedinca ili grupe pojedinaca već kao što znanstvenici ne pronalaze zakone prirode, nego ih otkrivaju, tako ovi osnivači, rišiji nisu pronašli duhovne zakone, već ih otkrili tj. primili u meditaciji.
Sat Sanatan Dharma je odnos između individue i univerzuma te dharma ujedno podrazumijeva i vječnu, kozmičku mudrost, zakon i akciju. Sat – istinska, Sanatan – vječno i univerzalno, Dharma – ono što sadržava i održava univerzum. Tako je Sat Sanathan Dharma ono što drži društvo i civilizaciju u zajedništvu putem ispravnog življenja. U širem smislu označava upoznavanje sa vječnim zakonima univerzuma koji upravljaju svime. Potraga za njima te primjena ovih zakona za dobrobit sviju je način prakticiranja Sat Sanatan Dharme.
Sve religije koje do danas poznajemo, nastaju, traju i nakon nekog vremena se gase da bi prepustile mjesto nekoj drugoj koja je trenutno usklađena sa mentalitetom, kulturom i društvenim uređenjem tog vremena. Sanatan je vječna jer sadrži vječne vrijednosti na kojima se temelji ljudska evolucija. Ona je podijeljena u 2 ogranka:
- Gjana kanda – Obuhvaća gjanu – znanje i vigjanu – znanost što se bazira na iskustvenom znanju koje je osoba stekla tijekom života. Vigjana obuhvaća teorijske i filozofske zapise i koje prenose univerzalno duhovno znanje ne ograničavajući se na neki određeni božanski pojam ili lik. To je znanje o duhovnim načelima i kozmičkim zakonima kao i o tattvama – elementima. U Gjan Kandu pripadaju jogiji i Sanjasiji, Svamiji.
- Karma kanda – grana akcije ili rituala. Obuhvaća teme o karmama – djelima i upasanama – žrtvama. Karma kanda se bavi praksom te obuhvaća himne, molitve i mantre, tj Samhite i Brahmane, običaje i ceremonije. Tu pripadaju Panditi – svećenici.
Sat Sanatan Dharma govori kako čovjek ne smije negirati rad, potrebe tijela i obitelj pa tako postoji purušarth – čovječja svrha, četiri principa koja svako ljudsko biće treba postići u svom životu da bi bio Čovjek, a to su:
- Artha – materijalno blagostanje, što znači da čovjek treba imati dovoljno za sebe i svoju porodicu. Ako imate krov nad glavom, hranu i odjeću nećete biti u stalnoj panici što donosi sutra, a stabilno i bogato društvo je moguće jedino kroz bogatstvo svakog pojedinca. Nije grijeh imati i biti bogat, u jednom bhađanu se pjeva: „Evo ti moja mala Gospode, ja gladan ne mogu meditirati.“
- Kama – uživanje u sreći, sigurnosti, kreativnosti, korisnosti i inspiraciji. Sat Sanatan Dharma ne govori da su emocionalne potrebe za srećom i zadovoljstvom loše već da trebamo biti zadovoljni jer kada počne naše duhovno putovanje „plakanje nas jedino može povući unazad“.
- Dharma – ispravan život. Ispunjavanje vrlina, dužnosti i odgovornosti, pošten posao, odgovornost prema obitelji, društvu – to je moralna dharma. Čovjek ne smije negirati dužnosti i obećanja. Duhovna dharma je postići atam gjanu, samorealizaciju u ovom životu.
- Mokša – oslobođenje. Sloboda od ponovnog rađanja i umiranja, samorealizacija. Mokša dolazi kroz poštivanje dharme, kame i arthe, a cilj svakog čovjeka je spoznati svoje vlastito jastvo i postati napokon slobodan od vezanosti prema svjetovnim užicima i slobodan od patnje. To je vrhovni cilj života, ponovno se sjediniti sa našim izvorom – Paramatmom – apsolutom, Bogom.
„U svetim spisima koje su nam donijeli rišiji, u Upanišadama i Vedama pa čak ni u Mahabharathi, Bhagavat Giti i Srimad Bhagavatam se ne spominje neko posebno ime neke religije jer je tada postojala samo jedna religija, Sanatan Dharma. Sanatan Dharma znači univerzalni princip koji se slijedi od samog stvaranja Univerzuma. Hinduizam vjeruje samo u jednog Boga, i taj Bog nema imena, on je Išvara, univerzalni princip, kozmički zakon, a kozmički zakon je Sanathan Dharma. Oni koji to razumiju, poštuju i prihvaćaju, oni se zovu sljedbenici Dharme. Ako ste Dharam Karan to znači da prihvaćate, slijedite Dharmu. Vede i Upanišade su učenje samo o jednoj stvari – o Univerzalnom i samo jednom Bogu. S druge strane, u Hinduizmu postoje milioni Bogova i vjerovanje u njih. I jedno i drugo je točno. Ako se pitate kako je to moguće, Holiguruđi će vam jednostavno odgovoriti: „Jedno u svemu i sve u jednome“. Svi oblici tekućine na zemlji potjeću iz jednog korijena, iz vode. Vi vidite forme i oblike, ali u suštini to je jedno, ista kvaliteta. Tako je samo jedna kvaliteta, Bog, Išvara i razni oblici koji proizlaze iz njega. Brahma Satja Đagat Mithja – Krajnja istina je Brahman, a Đagat Mitja, sav ovaj promjenjivi svijet je nestvaran. Sanatan Dharma znači za nas Dharmu koja nam je namjenjena u ovom životu. Sanatan vrijednosti su ljubav, sreća, zadovoljstvo, sklad, mir – to su univerzalni principi i nitko nema „Copyright“ na njih. To je jednako podareno svim bićima kako biljkama, životinjama tako i ljudima“.