Detaljnije o vedama

Postoje 4 Vede: Rig, Sama, Jađur i Atharva Veda.

Svaku od njih je primio Riši koju ju je dalje prenosio: Agni Riši – Rig Veda, Vaju Riši – Sama Veda, Aditi Riši – Jađur Veda, Angiras Riši – Atharva Veda.

Vede su usmeno prenošene sve do Mahariši Ved Vjasa koji ih je zapisao. Starost Veda je od samog početka univerzuma a na zemlji se kaže da su bar 20 tisuća godina. Pretpostavlja se da su Arijevci kada su se premještali iz prvobitne domovine u blizini arktičkog područja u Indiju ponijeli sa sobom većinu tih ranijih zapisa. Oni su se poslije prenijeli na sanskrit – jezik nastao preuređenjem i usavršavanjem originalnoga vedskog jezika Arijevaca.

Riječ sanskrit doslovno znači pročišćen ili preuređen. Pismeni znakovi sanskrita koji su također postojali u vedskom jeziku označeni su kao DEVA-NAGRIK („božanski stanovnici”) i vrijede kao simboli koji sadrže božansku energiju. Arijevci koji su došli u Indiju sami su se prozvali „Arijevci”, a hindu naziv kako ih sada zovemo, novijeg je podrijetla.

Rig-Veda i Sama-Veda napisane su u stihovima, Jađur-Veda u prozi, a Atharva-Veda pretežno u prozi i djelomično u stihovima. Vede sadrže sveukupno više od 24000 mantri. Najstarija i najopsežnija je Rig-Veda sa 10000 mantri.

Himne Rig i Sama-Veda usmjerene su raznim božanstvima i bogovima prirode kao bogovima Zemlje, Vatre, Kiše itd. i trebale bi proslijediti blagoslov bogova za mir, sreću i blagostanje.

Ceremonije Jađur-Vede služile su istoj svrsi. Jedan dio Veda također su i pravila za tumačenje vedskih ceremonija i filozofskih rasprava o Bogu, duši i životu poslije smrti.

Svaki od četiri Veda sadrži četri dijela i naziva se Veda-samhita

• SAMHITA (zbirka) One su jedne od četri dijela svake Vede  kolekcija himna i sadrži određena utvrđena pravila interpretacije.  
• BRAHMANE upute za svečenike. One su jedne od četri dijela svake Vede sadrže vrlo zanimljive i nadahnujuće priče kao i duboke filozofske rasprave, kao i detalje o jagjama.
• ARANJAKE (od aranya = šuma) “šumske rasprave“. Treći dio svake Vede. Ti tekstovi sadrže ezoteričko, mistično znanje, večinom bazirano na unutarnjem značenju i djelovanju Vedskih ceremonija.
• UPANIŠADE znače „sjesti pred Učiteljeva stopala i slušati njegove riječi ili učenje“. Upanišade postavljaju filozofsku i duhovnu bit Veda i prenose najvišu spoznaju o Bogu, duši i svijetu, kao i o bitnosti ceremonija i žrtvovanja. One su uglavnom sastavljene u obliku razgovora između učenika i učitelja (pitanja i odgovora).

Učenje Upanišada kaže da u cijelom Univerzumu postoji samo jedna jedina stvarnost, a to je Bog. Sve što postoji u kozmosu u prošlosti, sadašnjosti i budućnosti nastaje iz njega i nestaje ponovno u njemu, u beskrajnom kruženju stvaranja, održavanja i uništavanja. On je Sunce, Mjesec i zvijezde, planete, svako živo biće, svaka živa i neživa tvar i svaka vrlina, svaki porok, sve dobro i sve loše, svaka misao, svaki osjećaj i svako djelo. On je prostor i vrijeme i sve što postoji u Univerzumu. On je vječan u Univerzumu i transcendira ga istodobno. On je neuobličen, vječan, bezgraničan i svemoćan. On je manifestiran i nemanifestiran. On se očituje u svom stvoritelju i neočitovan je kada sve stvoreno nestane u njemu. Najviše i najčistije načelo Boga je njegovo neočitovano postojanje, kada cijeli kozmos nestane u njemu, kada Sunce, Mjesec, zvijezde, planete, sve živo i neživo prestane postojati, a prostor i vrijeme nestanu. Ovaj neočitovani bitak jedina je postojeća stvarnost. Upanišade sadrže jednu od najviših ideja o Bogu i njegovoj vezi s ljudima i Univerzumom. S pravom im se daje najviše mjesto među velikim religijskim filozofijama svijeta. Stoga je veliki filozof Schopenhauer rekao: „Nijedno učenje na svijetu nije tako ugodno i uzvišeno kao učenje Upanišada. One su mi bile utjeha u životu i bit će mi utjeha u smrti“.

Postoji 108 najpoznatijih Upanishada (npr. Brihad-Aranjaka Upanišada, Čandogja-Upanišada, Taittririja-Upanišada, Kena-Upanišada, Iso-Upanišada, Mundaka-Upanišada, Svetasvatara-Upanišada, Mandukja-Upanišada). Svaka od tih glavnih Upanišada u vezi je s jednom od četiri Veda Samhita. Ideja o jednom neuobličenom, beskonačnom Bogu, kao istinskoj stvarnosti Univerzuma koji je neodvojiv i istodobno onostran, utemeljena je na filozofskim rasprava iz Upanišada. Temelji učenja o besmrtnoj duši, o zakonu karme ili posljedicama odgovarajućih djela te zakonu evolucije živih bića kroz slijed ponovnog rađanja prema njihovoj karmi ili djelima također su u Upanišadama. Upanišade potječu iz različitih vrsta nadahnuća; postoje svjesne jezične razlike u obradi tema iz kojih su slijedeći različite filozofske škole nastala važna učenja i filozofije. Ipak sve te filozovske škole i pravci bez iznimke priznaju nesumnjivi autoritet Veda i Upanishada.

Tematski Vede možemo podijeliti u dva dijela:

• GJANA-KANDA obuhvaća GJANA (znanje) i VIGJANA (znanost) teme: Taj dio obuhvaća teorijske i filozofske zapise Aranjake i Upanišade, koji prenose univerzalno duhovno znanje ne ograničavajući se na neki određeni božanski pojam ili neko posebno božanstvo, kao znanje o duhovnim načelima i kozmičkim zakonima te o utjecaju i vladanju Tattvi, elemenata i kozmičkih načela.
• KARMA-KANDA obuhvaća teme o KARMAMA (djelima) i UPASANAMA (žrtvama): Taj dio bavi se praksom. Obuhvaća himne, molitve i mantre ,Samhite  i Brahmane, običaje i ceremonije. Karma kanda razrađuje izvođenje ANUŠTANA (određeni slijed vježbi i tehnika) i TAPASJA (grubost, svladavanje i poteškoće).

Svaka Veda obilježena je nekom MAHA-VAKJOM (maha = velika, vakja = riječ). MAHA-VAKJA treba prenijeti znanje o sjedinjenju ĐIVE (Jastvo pojedinca) i BRAHMANA (najviše Jastvo):

1. PRAĐNJANAM BRAHMA (Rig-Veda ili Aitareja-Upanišada)
   „BRAHMAN JE ČISTA SVIJEST“
   Pod sviješću ovdje se misli na savršenu, čistu božansku svjetlost, jedinstvo s Bogom
2. TAT TVAM ASI (Sama-Veda ili Chandogja-Upanishada)
   („BOŽANSKO NAČELO (Tattva) JE ISTINA, A) TO SI TI (Brahman). „
   Ti nisi tijelo itd., već Atma.
3. AHAM BRAHMASMI (Yajur-Veda ili Brihad-Aranjaka Upanišada)
   „JA SAM BRAHMAN“
   To znači Jivatma (individualno Jastvo) i Paramatma (univerzalno Jastvo) su jedno.
4. AJAM ATMABRAHMA (Atharva-Veda ili Mandukja-Upanišada)
   „OVA ATMA JE BRAHMAN“.
   Svjetlost same duše je Bog ili Brahman.

Vedange – 6 udova veda

Naknadno priključeno, odnosno pridodano Vedama su 6 VEDANGI „Udovi Veda“ (pomoćna djela, tumačenja):

1. NIRUKTA (etimologija) objašnjenja riječi, napisao Jaskačarja
2. VJAKARANA (gramatika)
3. ĐJOTISH (astrologija, vedski kalendar)
4. ČHANDAS (metrika) pjevanja, stihovi
5. ŠIKŠA (fonetika) učenje jezika, pravila naglaska (postoji 60 šikši, najvažnije potječu od Panini i Manduki),
6. KALPA: ceremonije, obredni red

Kalpasutre

Kalpa kao  jedna od šest disciplina ili pomoćnih vedskih znanosti izložena je kao i sve ostale u obliku sutri. Sutra je stil izlaganja, a onda i cijelo djelo,  doslovno znači nit ili konac, u ovom slučaju kratko pravilo ili izreka. Radi se dakle se o nizanju, tkanju kratkih pravila, a kalpasutre su pravila o ceremonijama. Postoje tri vrste kalpasutri:

Srauta sutre, opisuju svečane ceremonije i ognjene žrtve koje izvode svećenici sa pomoćnicima, prerađene su iz Srutija ili Veda.

Grihja sutre (griha = kuća) koje se bave ceremonijama koje izvode domaćini, dakle osobe iz svjetovnog života.

Dharmasutre koje sadrže pravila i zapovijedi za društveni, politički, javni i vjerski život. Riječ dharma doslovno znači „nešto što sjedinjuje“. Ona ima i drugih značenja, između ostaloga znači i vjera. Iz ovih djela kasnije se razvija indijsko pravo i etika (dharmašastra).

Dharmašastre 

Porastom broja stanovnika i time povezanom složenošću društvenih, gospodarskih i političkih problema nestala je praksa usmenog prenošenja ceremonija. Postupno su Srauta sutre i Grihja sutre otišle u zaborav. O Dharmasutrama koje sadrže društvene, gospodarske, političke i religijske propise vodit će se i dalje briga. Dogodile su se mnoge promjene u javnim i privatnim običajima i u načinu njihove primjene, koje su imale odjeka u kasnijim Dharmasutrama. Ali, na kraju su nastali novi zapisi na te teme. Bile su napisane u stihovima i nazvane su Dharmašastrama. Neke su od njih preuređene Dharmasutre, koje su odgovarale zahtjevima vremena i porastu broja stanovnika.

Najvažnija i najstarija dharmašastra je Manavadharmašastra ili Manusmrti (Manuov zakonik).

Vede su i riznica najranije arijevske kulture. Preko njih dobivamo pregled njihova društvenog uređenja i načina života, običaja, umjetnosti i znanosti.

Astronomija i Astrologija

Za svoje podrijetlo trebaju zahvaliti promatranju zvijezda i kretanja planeta, koji su se zadržali u Vedama zbog točnog utvrđivanja vremena izvođenja ceremonija.

Geometrija

Temelj joj je u opisivanju i podrobnijim mjerenjima za linije i likove koje su se pripremale na žrtvenom oltaru.

Gramatika

Temelj joj je iz potrebe utvrđivanja pravila izgovora recitacija, ceremonijalnih himni i mantri.

Purane

Riječ Purana doslovno znači „star, drevan“. To su poučne priče, legende o Bogovima i junacima koje imaju za cilj podučiti ljude moralnom životu. One su također pripisane Mahariši Vedvjasi. Ima ih mnogo, a najvažnije su Mahapurane. Najpoznatija Mahapurana je Bhagavata koja obrađuje 10 inkarnacija (avatara) Gospoda Višnua, a posebno onu Gospoda Krišne. Zajedno sa Ramajanom i Mahabharatom (dva najvažnija epa u Hinduizmu), Purane čine ono što se ponekad uzima kao peta Veda.

Smriti

Smriti znači sjećanje. U daljnjem smislu tako će se označavati religijski zapisi i zakonici, koje su po sjećanju zapisali rišiji i bramini onako kako su ih primili od svojih učitelja. Nije pritom riječ, kao kod srutija, o znanju neposredno prenesenom od Boga putem Dev Vanija, već o prenošenom znanju kasnije zapisanom to je ono što je zapamćeno – tradicija. Također, kao i svi drugi zapisi indijske filozofije, priznaju autoritet Veda i Upanišada, a odnose se na učenje o Bogu, stvaranju Univerzuma itd. U njima se obrađuje praktična primjena tih visoko filozofskih ideja u svakodnevnom životu, u društvenom, političkom, ekonomskom i religijskom smislu. Oni preuzimaju obrede opisane u Vedama, ali ih prilagođuju promjenama društvenih okolnosti. Ti zapisi odražavaju svakodnevni život postvedskog hindua od rođenja do smrti. Oni prikazuju društvene okolnosti u kojima je on živio i usku povezanost svakodnevice i vjere. Oni povezuju vjerske obrede s dnevnim obvezama i radnjama od trenutka ustajanja ujutro do odlaska na počinak navečer. Postoji 80 Smritija od kojih Manusmrti ili Manavadharmašastra (manuov zakonik) vrijedi kao najstariji i najvažniji. Bez obzira na neke male razlike, oni se slažu u biti njihova učenja i mogu se kratko obilježiti kao što slijedi:

• Vjeruj u Vede kao u Božju riječ.
• Čitaj i proučavaj ili te postupaj u skladu s tamo propisanim pravilima, u skladu s postojećim društvenim uređenjem.
• Živi prema učenju svetih spisa u svakom času svog života.
• Misli na Boga kada ujutro ustaješ, misli na Njega pri svemu što činiš u svakom trenutku dana i misli na Njega kad navečer pođeš na počinak. Misli na Njega kada jedeš i piješ, za vrijeme svojih dnevnih obveza koje imaš u društvu – kao svećenik, sudac, ministar, vladar, vojnik, umjetnik, trgovac itd. Misli na njega u sreći i u nesreći, pri rođenju i pri smrti i pri svakom vjerskom obredu u svojoj kući.
• Živi sa susjedima, prijateljima i rođacima prema najvišim moralnim i vjerskim zapovijedima. Izvodi ona žrtvovanja koja su za tvoj položaj propisana.
• Ne ženi se iz sažaljenja, već na sreću zajednice i obitelji. Brak promatraj kao sakrament i svetu instituciju, a ne kao čisti ugovor.
• Ispunjavaj svoje obveze prema kralju i domovini, prema susjedima, pretpostavljenima i podređenima.
• Postigni dobrobit u onome u čemu spoznaš najviše etičke ideale svetih spisa za svoj svakodnevni život.

SMRITI se dijele u dvije skupine:

1. prozne izreke i teze nazvane KALPASUTRAMA,
2. izreke u stihovima nazvane DHARMASHASTRAMA.

Bhagavad Gita

Čežnja za spoznajom Boga ukorijenjena je u ljudskoj duši i da bi se zadovoljio duboki zahtjev za tom duhovnom spoznajom, razvile su se od početka čovječanstva mnoge religije i učenja, koji su generacijama prenošeni određenim pravilima življenja kao što su postavljene i vjerski obredi i molitve, koji bi trebali dovesti do spoznaje Boga. Bhagavad Gita je prepoznala velike slabosti religioznih knjiga i zapisa, misli i dogmi koje su osmislili ljudi i utemeljila svoje religijske postulate koji se ne temelje na božanskom podrijetlu, već na logici, razumu, etici, moralu i filozofskim osnovama o životu i djelu. Gita nam razjašnjava da nema prečica niti protekcije na putu prema spoznaji Boga i da se najviši cilj može postići samo pravilnim i neumornim stremljenjem ka tome, dakle djelima i razvijanjem razuma i moći prosuđivanja kao i nepokolebljivim vjerovanjem i predanošću. Svako učenje i svaka molitva moraju se potvrditi kroz naš um i mudrost, i zatim se odlučiti za njihovu primjenu na duhovnom putu. Sve te filozofske škole ili sustavi priznaju autoritet Veda ili vedskog učenja kao i besmrtnost duše, zakone karme i ponovnog rađanja te evolucije ljudi kroz mnogobrojne živote do konačne samorealizacije. Neki od njih vjeruju u bezgranični potencijal ljudske duše i mogućnost postizanja natprirodnih moći npr. vidovitost itd. Međutim, primjena takvih moći ne odobrava se, osim kada ona služi sveukupnoj sreći čovječanstva.

Daljnji sveti spisi:

• 80 Smritija,
• 18 Purana.

 Prema klasičnom učenju postoji 14 Vidya (svetih spisa):

• 4 Vede,
• 6 Vedanga,
• Purane,
• Mimansa Šastre,
• Njaja Šastra,
• Dharmasutre (zakon).