Slavljenje praznika Holi je vrlo staro po svom porijeklu i opisuje se još u drevnim spisima, sutrama. U samom korijenu taj praznik je proslava konačne pobjede dobra nad zlom. Doslovno, Holi znači izgaranje, a uz njega kao i uz svaki duhovni praznik, vežu se mnoge legende i sve one imaju zajedničko; zlo na kraju bude pobijeđeno, spaljeno, a dobro slavi pobjedu. Osim priče o Prahladi, tu je i priča o zloj vještici Putani koja je htjela otrovati malog Krišnu svojim otrovnim mlijekom, ali nije uspjela već je izgorjela na lomači. Tu je i pobjeda Gospoda Šive nad Kamdevom, kojeg je spalio svojim trećim okom kad ga je ovaj pokušao prevariti na dan Holija. Slijedeća legenda kaže kako su unučad jedne bake trebala biti žrtvovana ženskom demonu Holiki. Sadui su rekli baki da će ismijavanje savladati Holiku. Tako je ona okupila djecu koja su okružila Holiku i počela ju ismijavati. Ona je pala mrtva na zemlju, a djeca su napravila lomaču i spalila je… i još mnoge druge.
Priča o Prahladu:
Hiryankashipu je bio vrlo moćan demon i kralj. Gospod Vishnu je ubio njegovog mlađeg brata, također demona i Hiryankashipu mu se želio osvetiti i postati kralj sva tri svijeta (neba, zemlje i podzemlja). Da bi postigao svoj cilj više se godina podvrgavao raznim pokorama i na kraju je dobio određenu moć. Misleći da ima moć da pobijedi i Bogove, ego je potpuno zavladao njime, pa je izdao naredbu da se nitko u njegovu kraljevstvu ne smije moliti Bogu, niti spominjati njegovo ime već obožavati samo njega.
No Hiranyakashipu je imao sina po imenu Prahlad koji je od malena bio istinski predan Gospodu Vishnuu i nije se pridržavao očeva zakona. Neprekidno je ponavljao mantru „Jay Sri Hari“. Kad je, nakon brojnih pokušaja da ga preobrati, kralj shvatio da neće uspjeti, odlučio je ubiti Prahlada. Naređivao je jednu za drugom niz najbrutalnijih egzekucija nad Prahladom, no ovaj bi svaki put milošću Višnua prošao neozlijeđen.
Kralj je imao sestru Holiku koja je imala siddhi (moć) da je vatra ne može ozlijediti. Stoga je jednom prilikom, nakon što su propali brojni pokušaji da ubije Prahlada, naredio da Prahlad sjedne Holiki u krilo te da zajedno sjednu na zapaljeni krevet. No, na njegovo iznenađenje, Holika je izgorjela, a Prahlad je izašao iz vatre neozlijeđen. Tako Holi obilježava pobjedu Prahlada, simbol dobra, i poraz Holike, simbol zla. On nosi poruku da se Bog uvijek brine i štiti svoje posvećenike. Bez obzira na sve teškoće koje prolaze, On je taj koji uvijek spašava Bhakte.
Priča završava potpunom pobjedom dobra nad zlom. Nakon Holikine smrti, kralj je naredio Prahladu da zagrli užareni čelični stup koji je dao prije pripremiti. Dok je prilazio stupu, Prahladu se učinilo da po stupu hoda tisuće mrava i pomislio je da ako oni mogu hodati po stupu, može ga i on zagrliti. Krenuo je zagrliti stup, ispunjen bhakti i povjerenjem u svog Gospoda. Stup se tada prepolovio i iz njega je izišao Narsingh, inkarnacija Vishnua (pola čovjek, pola lav) koji je ulovio i ubio Hirjankashipua. Dio moći koje je Hiryankashipu zadobio svojom sadhanom je bio i blagoslov da ga ne može ubiti ni čovjek ni životinja, ni po danu ni po noći, ni u kući ni vani. Upravo zato se Vishnu inkarnirao kao Narsingh, dostigao ga je i ubio na pragu njegove palače – ni u kući ni vani i u sumrak – ni po danu ni po noći.
Širom Indije se u spomen ove priče uvečer prije praznika Holi dan punog mjeseca pale lomače kako bi zlo izgorilo u njima. Običaj međusobnog zalijevanja bojom ima korijen u Gospodu Krišni, on je bio taj koji je popularizirao tradiciju Holija. Zalijevanje bojom je još jedna od njegovih bezbrojnih Božanskih igara i nestašluka iz djetinjstva sa pratiocima i pratiljama u Vrindavanu.
Kao i svim drugim duhovnim praznicima, inačicu možemo naći gotovo u svakoj tradiciji. Kod nas se otprilike u isto vrijeme slavi Fašnik jedno od imena tog vrlo raširenog praznika u našim krajevima, koji u svojem korijenu ima slično značenje, ismijava se i spaljuje zlo na velikim lomačama, a ljudi se raduju i vesele pobjedi dobra nad zlom.