Šest osnovnih filozofskih pravaca

Učenje Njaje kaže da je obrazloženje tuge ljudske egzistencije jest u krugu rađanja i smrti. Ponovno rađanje uslijedi zbog djela u prijašnjem životu. Uzrok djela jest u želji za ugodnim iskustvima i izbjegavanju neugodnih, želja i izbjegavanje nastaju neznanjem koje se tiče istinske prirode ljudske duše i njezine veze s tijelom i drugim Stvoriteljevim tvorevinama.

Pravo znanje o biti duše koja se razlikuje od tijela i ostalih tvorevina, uklanja neznanje; nestanak neznanja pretvara želju i izbjegavanje u sreću  Anandu i dalje oslobađanje od karme te tako vodi do prestanka ponovnog rađanja i tuge ljudskog postojanja.

To se znanje može steći s pravih izvora spoznaje:

a) promatranjem,
b) uspoređivanjem,
c) zaključivanjem i
d) Učiteljevim učenjem.

Izvori znanja pružaju podrobno objašnjena pravila induktivne i deduktivne logike, kao i njezinih uzroka i djelovanja. Slijedi 12 predmeta spoznaje:

• duša koja je različita od ljudskog uma i tijela te svih ostalih tvorevina,
• intelekt ili budhi, koji je atribut duše, a ne uma,
• pet osjetilnih organa spoznaje: osjetilo vida, sluha, opipa, njuha i okusa
• pet osjetilnih objekata: eter, zrak, vatra, voda, zemlja,
• pet vrsta veza osjetilnih organa sa osjetilnim objektima:
  • slušanje etera ušima
  • osjećanje zraka na koži
  • gledanje vatre očima
  • kušanje vode jezikom
  • mirisanje zemlje nosom
• Ljudsko tijelo sastavljeno je od 5 osjetilnih objekata: zemlja, voda, vatra, zrak i eter.
• karma ili djela,
• pozitivne i negativne posljedice i postupci,
• želja i izbjegavanje (Raga i Dveša),
• reinkarnacija,
• vjera,
• spoznaja.

Taj sustav indijske filozofije priznaje postojanje Boga kao Stvoritelja Univerzuma koji kao i svi objekti u njemu mora imati Stvoritelja. Glavna tema je spoznaja istinske prirode Atme i njezine različitosti od tijela i drugih tvorevina. Bog ili Paramatma smatra se sveprisutnim i sveprožimajučim. Ta škola postavlja također i jednu detaljističku teoriju atoma i tvari.

Ako smo sposobni analizirati sastavne dijelove Univerzuma, spoznajemo da je naše pravo Ja, duša, bitno različito od ostalog svijeta uključujući tijelo i um, a ako promotrimo prirodne tijekove cijelog Univerzuma, postat ćemo automatski sasvim ravnodušni prema tjelesnim i psihičkim bolestima, onima što su uzrok teškoća ljudske egzistencije. Prema Sankhja sastri postoje dvije vječne istine:

1. duša ili Purusha, ona koja je svjesni, vječni i sveprožeti promatrač Univerzuma,
2. priroda ili Prakriti, uzrok stvaranja.

U prirodi postoje tri gune:

1. Sattva predstavlja čistoću, vrlinu, sklad, ritam i dobrotu,
2. Rađas predstavlja želje, pohlepu, sebičnost i egocentričnost,
3. Tamas je simbol za neznanje, glupost, tamu i tromost.

Sve stvoreno vraća se na te tri prirodne sile. One su od postanka u ravnoteži. Iz njih se najprije razvija 5 elemenata, a u daljnjem tijeku i sva živa i neživa bića kroz povezanost Puruše duše s tri gune (osobine). Prakriti, priroda, neuobličeno je stanje potpune ravnoteže tih triju guna. Stvaranje znači preobrazbu prirode ili Prakriti kroz proces evolucije iz neuobličenog u uobličeno stanje pri čemu razvoj napreduje korak po korak, od suptilnih tvari prema grubljima. Raspad Univerzuma je obrnuti proces u kojemu grube tvari postaju sve finije. Prvo je dakle nastalo ono najfinije, najsuptilnije od svega čime se objašnjava nadmoć Sattve nad preostalima trima gunama. Prvostvoreni predmet naziva se Mahat. To je prijelaz između neuobličene prirode i uobličenog svijeta, a označuje se također kao buddhi ili upravljački um stvaranja. Taj prvobitni um nije individualan već univerzalan. Stvaranje se stoga razvija od Mahate, univerzalnog uma prema Ahamkari, egu ili odvojenoj individui. Prakriti se pretvorila u Mahat, a Mahat u Ahamkaru. Zatim se pojavljuju razum i 5 elemenata koji su se očitovali jedan za drugim, od najfinijega (etera) prema najgrubljemu (zemlja). Prakriti je neočitovana, Mahat je poluočitovana, pet elemenata je očitovano. Ahamkara, razum i čula su očitovani, ali ne u materijalnom smislu kao ostali objekti Univerzuma.

Prema tom filozofskom smjeru, Prakriti, priroda je uzrok stvaranja, a Puruša, duša samo promatrač tog procesa. On svojom povezanošću s prirodom sudjeluje u stvaranju živih bića i tvari.

Slijedi 25 elemenata Sankhya filozofije:

25 elemenata Sankhja i Joga filozofije:

Opisuje tehnike koje se mogu postići koncentracijom i umirenjem duha, kao i prepreke koje se pri tome pojavljuju, postupne korake duhovnog razvoja i njihovo djelovanje na putu samospoznaje. Patanjali definira Jogu kao tehniku za nadziranje zaposlenosti uma. On nas uči da nije moguće umiriti um prije no što ga zajedno s njegovim aktivnostima ne dovedemo pod nadzor koji je pretpostavka za oslobođenje. Na putu do postizanja tog nadzora uma mnogo je prepreka, npr. bolest, ponos, gubitak volje, nemarnost, nesposobnost koncentracije, neznanje, pohlepa, depresija itd. Sljedbenik njegova učenja treba svakodnevno vježbati koncentraciju i meditaciju na Božje vrline, za postizanje željenog cilja. Patanjali također navodi 2 vrlo korisna oruđa kojima se mogu savladati prepreke na tom putu. Abhjas ili stalna vježba koncentracije ne zapažajući poteškoće ili Vairagja, neprekidna vježba ravnodušnosti prema plodovima rada i neodustajanje od strpljivosti unatoč neuspjesima. Patanjali daje točne opise i upute za postizanje nadzora uma pomoću reguliranja i konačno zadržavanje daha, zatim pravila življenja, pravilnog meditiranja, tehnika reguliranja daha, različitih objekata koncentracije, npr. Bog, srčana, čeona ili tjemena čakra (Anahata, Agja, Sahasrara). On također opisuje očekivanja i djelovanja vježbi koncentracije i meditacije. Patanjali izvješćuje o brojnim natprirodnim moćima koje se mogu postići koncentracijom i meditacijom, npr. poznavanje prošlosti, sadašnjosti i budućnosti, čitanje misli, vladanje osjećajima gladi i žeđi, spoznaja istinskog Ja itd., do konačnog postizanja oslobođenja Atme. Patanjali pritom upozorava na davanje prevelike važnosti nastajanju tih natprirodnih ili psihičkih moći. Sebično ih primjenjujući sprečavamo oslobođenje – jedini cilj istinske predanosti.

Patanjali opisuje stanje svijesti koje se postiže koncentracijom i meditacijom kako slijedi:

• mir uma koncentracijom na određeni objekt,
• ili viši stupanj kada je aktivnost uma djelomice usmjerena i potpuno pod nadzorom.

Samo to posljednje stanje uma vodi k stvarnom odvajanju duše od prirode, što i jest ljudski cilj – oslobođenje.

Advaita

ili apsolutno jedinstvo priznaje Boga kao jedinu stvarnost kozmosa i promatra sve stvoreno kao nestvarno. Ništa drugo ne postoji doli beskrajni Brahman. Stvaranje je samo prava bit našeg neznanja, a ta će nam zabluda postati jasna istog časa kad nestane neznanje. ŠANKARAĆARJA, koji je živio u 8. st. bio je jedan od najznačajnijih predstavnika te filozofije. On je iznio bit Vedanta filozofije u svom dijelu “VIVEKA ĆUDAMANI” (znači: Dragocjenost razlikovanja).

Višista-Advaita

ili relativno jedinstvo prihvaća Boga kao krajnju stvarnost, ali priznaje još i dva načela kao istinu: um i istinu – iako se oni čine kao dva aspekta jednoga. RAMANUJA iz 13. st. bio je glavni predstavnik tog smjera.

Dvaita

ili dvojnost postulira raskol između Boga i Univerzuma. Ta škola zastupa stajalište da koliko god ljudska duša želi doći blizu Bogu, nikada se s njim ne može sjediniti te da su um i priroda stvarnosti odvojene od Boga. MADHURA-AĆARJA (14. st.) bio je veliki filozof te škole.

Zapisi Advaite odlikuju se briljantnom logikom i dokazivanjem. Relativno jedinstvo je vrsta kompromisa između idealne logike i ograničene ljudske spoznaje, a dualistički je smjer izraz predanosti Bogu. Unatoč postojanju razlika, sva se tri smjera pridržavaju osnovnog učenja Veda i Upanishada.
Vedanta filozofija je posljednja i najrasprostranjenija od 6 indijskih filozofskih sustava. Ved Vjasa poriče učenje Sankhje da se stvaranje događa kroz Prakriti (prirodu) i njezinu povezanost s Purušom (dušom). Pozivanjem na Vede i Upanishade on tu podvlači da je Univerzum stvorio Bog iz njega samoga u ime pomoći Njegovoj božanskoj maji.
Mnogi su filozofi pisali rasprave i tumačenje Vedante. Najznačajniji od njih je ŠANKARAĆARJA koji zastupa teoriju apsolutnog jedinstva, dakle Advaite. Za njega postoji samo jedna istina – Bog. Cijeli Univerzum i stvaranje nestvarni su i pokazuju se kao istinski samo kroz božansku maju ili iluziju. Stvaranje svijeta od strane Boga i iz njega samoga može se usporediti s paučinom za koju pauk sam proizvodi materijal u svom tijelu. Naša zabluda odnosno realnost Univerzuma jest u našem neznanju, kao što čovjek u zabludi smatra da je komad užeta koji leži na zemlji zmija ili da je voda zrcalo.

Spoznaja jedinstva Boga sa kreacijom može se postići trima tehnikama:

1. proučavanjem ili slušanjem svetih spisa,
2. meditacijom na činjenice u tome sadržane,
3. samadhijem ili duhovnim čišćenjem kojim se na koncu dozna ili spozna istina.

Osim toga Vedanta daje točne upute za pročišćavanje uma, koje omogućuju spoznaju najviše istine o Bogu i Univerzumu, a pridržavajući ih se postiže se oslobođenje.