Sanjasa

na sanskritu znači odricanje. Sanjasi, svami, je onaj tko je primio sanjas dikšu i postao dio svetog reda sanjasija. Sanjasiji nose titulu svami ili u slučaju žena, svamini ili sadhvi. Svami doslovno znači muž, gospodar, vlasnik. U ovom slučaju to znači onaj koji je ovladao samim sobom.

Odricanje

Odricanje kao pojam treba pravilno shvatiti. Ovdje se radi o sanskritskoj riječi tjaga koja se prevodi kao napuštanje, puštanje, odricanje, odvajanje, odvezivanje. Pritom taj proces ne donosi bol, čežnju ili bilo kakav osjećaj nedostatka. Odvezivanje u ovom slučaju donosi beskrajnu sreću kao kad plod prirodno otpadne sa drveta, nitko ga nije na silu otrgnuo. Tjagi je onaj koji se odvezao u prirodnom procesu rasta svijesti, onaj koji u zagrljaju maje (nestvarnost, iluzija) ne vidi više ništa privlačno. I pri tom za njega nema razlike da li se radi o lijepim trenucima i uživanju ili patnji i bolu, maja, iluzija je za njega ista. No u tome postoji i daljnja dimenzija, biti tjagi znači odreći se svega, baš svega, ne samo dosadašnjeg načina života, odjeće i okruženja, biti tjagi znači potpuno se odreći svojeg malog ja i rastočiti se u Božanskom.

Vairagja ima korijen u dvije riječi: vai – osušiti, presušiti i raga što znači boja, strast, osjećaji, interesi, vezanost. Netko je vairagi kada za njega sve svjetovne strasti i vezanost presuše, istope se.

Sanjasa i religija

Najbliže i najčešće spominjano objašnjenje je da je sanjasi hinuistički redovnik, a ne svećenik – pandit, no s druge strane, možemo reći da je to pojednostavljeno i ne odgovara do kraja istini jer sanjasi u suštini ne pripada niti jednoj religiji i istovremeno pripada svim religijama. Kaže se da sanjasa počinje tamo gdje formalna religija sa svojim ograničenjima završava. Za sanjasija sve su crkve, hramovi, sinagoge i džamije, tradicije i rituali jednako bliski i jednako strani. On je u potrazi za realizacijom istine direktno, sljedeći upute svog Gurua.

Tradicija sanjase

U tradiciji Sat Sanathan Dharme postoje dva životna puta. Put obiteljskog čovjeka koji ostvaruje svoju obiteljsku Dharmu, vodeći obiteljski život ispunjen Sat Sanathan Dharmom i duhovnošću, on je stup društva u kojem živi. Sanjasa je isto tako život u skladu sa Dharmom, ali Sanjas Dharmom. Sanjas dharma je život po načelu odricanja, potpunog odricanja od načina življenja obiteljskog čovjeka, dužnosti i obaveza obiteljskog života, uključujući i položaj u društvu, ambicije, bogatstvo i obiteljske veze. Umjesto toga sve svoje vrijeme sanjasi je posvetio meditaciji, svojoj jogijskoj sadhani, životu u ašramu, pomaganju drugima, traganju za Bogom i prenošenju svjetla duhovnosti obiteljskim ljudima.
Tradicija sanjase je dio svih svjetskih tradicija i društava i ne postoji niti jedna kultura koja nema sanjasije – ljude koji su ostavili svjetovnost i posvetili se potpuno višem duhovnom životu i pomaganju drugima u duhovnom napretku. Kroz vrijeme i na raznim mjestima su ih različito nazivali – sveci, mudraci, mistici, isposnici, redovnici,pustinjaci, filozofi…

Adi Šankaračarja

Sam Gospod Šiva se smatra arhetipom sanjasija. On je poznat i kao Tjagešvar – Gospod sanjasija i jogija, onih koji se odriču. U novije vrijeme Adi Šankaračarja je uveo reforme sanjase i oformio sustav koji se i danas poštuje u Indiji. On je izgradio deset redova (desnami – deset imena) sanjase. Iako postoje različitosti u pravilima sanjase od reda do reda, bit i smisao su uvijek isti. Dašanami Sampradajaili Dasanami, doslovno znači – tradicija deset imena. To je redovnička tradicija ekadand ili onih koji su se odrekli svjetovnih stvari i lutaju, ne noseći ništa osim jednog potpornja, štapa znanja. To je tradicija Advaita Vedanta, koju je utemeljio Adi Šankaračarja. Ona je drugačija od tridandi-sanjase, Vaišnava sanjasija, koji nose tridand (tri potpornja). Tridandi sanjasiji nose svetu nit kao znak prihvaćanja odricanja. Svako bez obzira na spol, klasu, kastu, dob može dobiti sanjasu u ekadand red dašanami tradicije.

Tradicija Ekadand bila je ustanovljena u pradavna vremena ali zbog propadanja izazvanog Budizmom koji je i samo ogranak ekadande, Adi Šankaračarija je u 8. stoljeću naše ere uspostavio četiri matha – stupa koja su temelj održanja Sat Sanatan Dharme sve do današnjih dana.

Onaj tko dobije sanjasu u ekadand tradiciji dobije i jedno od deset imena povezanih sa sampradajom – tradicijom svoje škole.

Sarasvati, Tirtha, Aranja, Bharati, Ašrama, Giri, Parvat, Sagar, Vana, Puri

Sarasvati, Puri i Bharati su povezani sa Šringeri Šarada Pithom važnim Advaita mathom smještenom u Sringeriju. Tvrdi se da je to prvi od četri matha koja je osnovao Adi Šankaračarija.
Tirtha i Ašramasu povezani sa Dvaraka Pithom ili Dvaraka mathom koji je smješten u priobalnom gradu Dvarici u Guđaratu. To je mjesto hodočašća posvećeno Gospodu Krišni. Poznato i kao zapadni math i Kalika Math.
Giri, Parvati Sagar povezani su sa Đotir mathom – država Uttarančal
Vana i Aranja su povezani sa Govardhan mathom – istočnim mathom koji je smješten u gradu Puri u Orisi.

Sanjas dikša

Gotovo sve duhovne filozofije kažu da prvo moraš umrijeti kako bi se ponovno rodio. Tako i prilikom sanjas dikše – inicijacije u sanjasu posvećenik simbolično dobiva nov život nakon što završi sve životne samskare. U Hinduizmu postoji 16 samskara koje svaki hindus treba obaviti, a zadnja, 16-ta je ceremonija pogreba, pri tom, kao što obično biva pri ulasku u novi život, sanjasi dobiva i novo ime i narančastu odjeću koju nose sanjasiji. Jedino inicirani sanjasi može inicirati nekoga u sanjasu, a obred, kao i 16 samskara, obično predvode panditi. U obrednoj vatri sanjasi spaljuje sve svoje dosadašnje karme i svjetovne vezanosti, postaje slobodan od svjetovnog života i obavezuje se na život po načelima sanjas dharme. Duhovni učitelj, Guru, zna kada je vrijeme da učenik postane sanjasi, kao što seljak zna kada je pravi čas da ubere plod sa stabla. Tek kada je vairagja potpuno zrela i svjetovnost nema više nikakvu privlačnost u očima posvećenika, on je spreman za sanjas dikšu. Narančasta odjeća koju sanjasiji nose je simbol vatre, pročišćenja, ali ujedno ta ista vatra će spaliti i samog sanjasija ako skrene sa puta i ne poštuje sanjas dharmu. Tako da je put sanjase najviši i lijep, ali istovremeno i vrlo zahtjevan i pun izazova.

Prilikom sanjas dikše, budući sanjasi daje nekoliko zavjeta, zavjet odricanja što uključuje odricanje od ega, odricanje od svjetovnih blaga i jednostavnost. Drugi je zavjet poslušnost, posvećenik daje obećanje da će slijediti tradiciju sanjas dharme i Guruvakju, riječ Gurua i prihvaća poslušnost svojoj Parampari – duhovnoj lozi iz koje dolazi. Treći je zavjet čistoće, čistoće u umu, osjećajima, djelima i riječima. U tom je djelu sadržana iahimsa – nepovrjeđivanje, osnovni princip Hinduizma. Svami, sanjasi, dobivši novi život od svog Gurua ne pripada više nikome, jer su sve veze svjetovnog života prestale, ali istovremeno pripada svima, cijelom svijetu. Njegov je zadatak širenje Božanske riječi i služenje čovječanstvu.