Ašram
prema Vedskoj tradiciji i učenju Veda doslovno znači (a-dobrodošli, šram-raditi) mjesto gdje ste dobrodošli nešto raditi za druge i za sebe. Ašram tako označava mjesto gdje se radi na sebi u duhovnom smislu. To je mjesto duhovne aktivnosti kroz svakodnevno prakticiranje joge u svim njenim oblicima jednako, prakticiranje karma joge, bhakti joge, gjan joge i rađa joge uz način života koji omogućava potpuno posvećivanje tom zadatku. Ašram je mjesto gdje ćete naći utočište bez ikakve diskriminacije i gde ste uvijek dobrodošli. Ašram je utočište. Smisao života u ašramu je smisao joge, prosvjetljenje i mokša. U ašramu obično žive sanjasiji i aspiranti koji žele i imaju mogućnost potpuno posvetiti jedan period svog života duhovnosti. Smisao postojanja ašrama je i taj da predstavlja mjesto duhovnog okupljanja za ljude koji ne žive u ašramu nego vode svjetovan život. Ašrami su, slobodno možemo reći, svjetionici i luke na burnom moru samsare. U ašramu, na satsanzima, obnavlja se duhovna snaga kako bi i u svakodnevnom životu čovjek mogao ostati usredotočen na Sat Sanatan Dharmu i Boga te kako bi lakše prepoznao i izbjegao zamke maje – svjetovnosti.
Ašrami osim redovnih satsanga i organiziranih aktivnosti joge za zajednicu često imaju i gurukule (škole u kojoj učenici stanuju i osim svjetovnih znanja prakticiraju i duhovne vještine), Gosale (mjesta za stare i bolesne životinje o kojima se brine) i slično. U stara vremena ašrami su stanovnicima kraja gdje je ašram smješten predstavljali glavnu točku okupljanja, mjesta sigurnosti, mjesta gdje su učenici i mještani dolazili svom učitelju-Guruu na daršan i po savjet, mjesta gdje su mogli dobiti svaku vrstu pomoći i smjernice za svoj život. Isti taj smisao imaju ašrami i danas.
Osim toga značenja, ašram označava i četiri razdoblja života u skladu sa Sanatan Dharmom:
- Brahmačarija ašram (dob do 25 godina) je doba učeništva i celibata, kada se posvećujemo učenju, učenju duhovnih disciplina i svjetovnih znanja.
- Grahasta ašram (od 25 – 50 godina) je vrijeme za stvaranje obitelji i domaćinski način života. Vrijeme je to kada se duhovne aktivnosti provode uz svjetovan život i kroz pomaganje drugima.
- Vanaprastha ašram (od 50 – 75 godina) je vrijeme da se čovjek više posveti duhovnosti, a zajednici i svojoj okolini predstavlja uzor, savjetnika i prenositelja tradicije i kulture na mlađe naraštaje.
- Sanjasa ašram (od 75 godina nadalje) je vrijeme za potpuno povlaćenje od svijeta, prestaju sva svjetovna zaduženja i pozicije. Sanjasa se kao životni put može izabrati u bilo kojem životnom dobu.
Pravila ponašanja u ašramu
Ašram je mjesto duhovnosti, mira i unutarnje radosti. To je mjesto duhovnog rada – kako unutarnjeg tako i vanjskog. Stoga u ašramu treba njegovati i održavati atmosferu svetosti, sklada, razumijevanja, jedinstva, nesebičnosti i služenja. U ašramu nisu prikladni razgovori niti aktivnosti u suprotnosti s duhovnim principima i ahimsom (sveobuhvatnim nenasiljem). Ašram svake duhovne škole ima i svoj poseban kodeks, no postoje i neka opća pravila. U ašramu nije preporučljivo razgovorati o svjetovnim temama, politici, neozbiljno ponašanje, kritiziranje, ogovaranje, dolazak u neprikladnoj odjeći ili dolazak u neodgovarajuće vrijeme (za vrijeme, meditacije, molitve, drugih programa i noćnog odmora). Odjeća u kojoj se dolazi u ašram treba poticati duhovnu atmosferu i biti čista, a neke škole imaju i svoje „uniforme“ koje treba shvatiti kao npr. kimono u borilačkim vještinama – to je odjeća kojom odajete poštovanje ašramu, svojoj školi, učitelju i na kraju sebi samima i svima oko vas.
Satsang
Satsang je doslovno „susret sa istinom“. Sat na sanskritu znači istina, a sanga je društvo. Satsang predstavlja susret sa najvišom istinom i prosvijetljenim Guruom. Satsang je jedan od devet dijelova bhakti joge prema Naradinim Bhakti sutrama, a nasuprot satsangu (dobro društvo u kojem njegujemo svoju duhovnost i bhakti, a vodi nas Uttana – naprijed u duhovnoj evoluciji) postoji i kusang (loše društvo, Patana – koje nas vodi u propadanje u duhovnoj evoluciji). Rečeno je da je satsang toliko važan da samo jedna riječ sa satsanga može spasiti život, a o tome postoji i bezbroj priča i bhađana.
