Oltar je mjesto gdje „stanuje“ Bog. Oltar i predmeti na njemu su mjesto gdje možemo fizički izraziti naše obožavanje, molitve i predanosti Svevišnjem, univerzalnoj istini, u kojem god obliku ga štovali. To je središnje mjesto svakog hrama, ašrama, ali i domova ljudi. Prema našem poimanju Boga, na oltaru će se naći određene slike i predmeti.
Oltar je jedno od mjesta gdje se izvodi puđa. Puđa je čin kojim štujemo Gospoda kroz pjevanje mantri, molitve i određene rituale. Puđa je za bhaktu direktan odnos sa Bogom i Guruom. Postoje puno oblika i vrsta puđe, no zajedničko im je jedno, to je čin štovanja Svevišnjeg u nekom od njegovih aspekata. Jedna od najčešćih je Guru puđa, puđa koja nije određena čvrstim pravilima ceremonija. Sljedeći predmeti će se naći na oltaru hinduizma (ovdje nema pravila i nije nužno da svaki oltar sadržava sve navedeno):
Slike i fotografije – Na oltaru su obično slike svetaca i božanstava. Posvećenici, bhakte, na oltaru imaju fotografiju vlastitog Gurua i loze prosvijetljenih učitelja, Guru Parampare kojoj on pripada.
Trozubac – oružje i jedan od simbola gospoda Šive. Tri zupca simboliziraju tri Božanske šakti (snage). Iććha šakti – snagu volje, krija šakti – snagu djelovanja i gjan šakti – snagu mudrosti. Ujedno predstavljaju i tri glavna nadija – idu, pingalu i šušumnu.
Uljanica – Uljanica je jedini predmet koji je obavezan na svakom oltaru. Svjetlo simbolizira znanje, a tama neznanje. Svjetlo razgoni tamu kao što znanje razgoni neznanje, bez truda, samom prisutnošću. Gospod je princip znanja, Ćetanija, svijest, inteligencija koja je izvor svog znanja. Ruku onoga koji pali uljanicu se poštuje kao Gospoda samog. Znanje je trajno unutarnje bogatstvo kojim se postižu sva dostignuća. Tako palimo uljanicu kao simbol najvećeg poštovanja prema znanju, najvećem od sveg bogatstva. Uljanica, posuda, se smatra ženskim principom dok je plamen muški princip. Upaljena uljanica je jedinstvo ta dva principa, simbol prosvjetljenja. Guru svojim plamenom samorealiziranog pali, prenosi svjetlo na svoje učenike koji su neupaljene svjetiljke.
Agarbati (mirisni štapići) – Miris je „hrana“ Bogovima, ali i Rakšasima (demonima). Tako lijepi mirisi ugađaju, dozivaju dobru energiju, dok mirisi krvi i alkohola, prizivaju Rakšase. Mirisi pročišćavaju i mijenjaju energiju okoline.
Zvono (Ghanta) – Ghanta se koristi upuđama za prizivanje Bogova. Zvonjenje zvona proizvodi poseban zvuk koji predstavlja poštovanje i pozdrav. To je zvuk Oma – univerzalno ime Gospoda. Taj povoljan zvuk kao i mirisi pročišćava okolinu i našu unutrašnjost. Također zvuk zvona otklanja bilo kakve nepovoljne zvukove ili galamu koja iritira i koja bi mogla ometati puđu i božansku atmosferu te unutarnji mir. Molitva ili bilo koja vrsta službe je nepotpuna bez zvuka zvona.
Kamfor (karpuras) – Karpuras ima jedinstveno mjesto u hinduističkim ritualima i tradicionalnoj puđi. On je čist, bijele boje i kad gori daje određenu nijansu plamena te izgara u potpunosti bez ostatka. Paljenje kamfora pred Bogom simbolizira paljenje iluzija, ega sa vatrom istinskog znanja. Na taj način se stapamo sa Bogom ne ostavljajući nikakav „ostatak“.
Riža – Akšat znači neslomljeno rižino zrno bez ljuske koje se nudi radi blagostanja. Ujedno simbolizira snagu i postojanost mozga i simbol je mira. Zrno riže bez ljuske je sjeme koje ne može proklijati i simbolički znači zadnje rođenje, izlazak iz kruga rađanja i smrti kroz prosvjetljenje. Nuđenjem takvog rižinog zrnja u puđi potvrđujemo svoje stremljenje ka tome da živimo načinom života kojim ćemo postići prosvjetljenje.
Školjka – U Vedama je napisano Nada rupa Parabrahma – Oblik Najvišeg je zvuk. Šankha (školjka) simbolizira svojim zvukom čistoću i početak, ona pročišćava okolinu od svega lošega, negativne energije i bolesti. Zvuk i vibracija školjke je zvuk Oma. Stvaranje zvuka puhanjem u školjku označava blagoslov za početak i kraj. Kada školjku prislonimo uhu, u njoj ćemo čuti zvuk Oma bez ikakvog našeg sudjelovanja i radnje, tako je i zvuk Oma potaknuo kreaciju iz totalnog mirovanja šunjakaše (uspavana potencijalna energija, praznina, latentna mogućnost). Kreacija je započela time što se Božanska svijest očitovala kroz taj prvi zvuk, zvuk Oma. U zvuku Oma Božanska šakti je ujedinjena u svoja tri elementa – Brahma, Višnu i Šiva.
Prašad – Prašad je još jedna od stvari ponuđena na oltaru. To je naša ponuda Gospodu i najčešće je prašad sladak. Prašad može biti voće, orašasti plodovi, kristalizirani šećer, razne slastice. Nakon što je hrana ponuđena Bogu kroz mantre i molitvu, ona postaje prašad, tako da svaki naš obrok postaje prašad ako ga pripremimo s ljubavlju i prvo ponudimo Bogu na oltaru uz molitvu pa tek onda podijelimo sa drugima. Takva hrana je nektar i lijek za svakoga.
Na oltaru se još mogu naći Šiva Lingam (predstavlja Šivu, čistu svijest, Purušu), kipovi ili slike Ganeša, Lakšmi, Sarasvati… Cvijeće je također nezaobilazni dio ponude na oltaru, a cvjetne male i latice osim što također nude miris, ukrašavaju fotografije svetaca i simboliziraju našu ljubav i predanost.